Egzosome nazivaju „glasnicima” među stanicama i jednim od glavnih smjerova regenerativne kozmetologije. No iza riječi exosomes u serumu ili postupku mogu stajati potpuno različiti materijali. Razjašnjavamo što su istraživanja na ljudima već pokazala, gdje završavaju podaci, a počinje marketing.

Egzosomi su podtip izvanstaničnih vezikula kojima stanice prenose biološke signale. U manjim kliničkim istraživanjima pojedini egzosomski proizvodi poboljšali su hidrataciju, elastičnost, teksturu i oporavak kože, osobito nakon laserskih postupaka i microneedlinga. 

Interes za egzosome nije nastao ni iz čega. Stanice doista u okolinu otpuštaju membranske čestice koje mogu prenositi proteine, lipide i nukleinske kiseline. Preko njih stanice razmjenjuju signale uključene u upalu, cijeljenje i remodeliranje tkiva. Upravo se zato izvanstanične vezikule proučavaju u regenerativnoj medicini, a estetska kozmetologija pokušava taj mehanizam iskoristiti za poboljšanje kvalitete kože.

Egzosomi su u kozmetologiju došli iz stanične biologije, no na tržištu se taj pojam koristi mnogo šire. Iza riječi exosomes na etiketi mogu stajati proizvodi različita podrijetla i sastava, pa ih treba procjenjivati prema konkretnoj formuli i načinu primjene. U regenerativnoj kozmetologiji i skin repairu to je ključno: serum, proizvod za nanošenje nakon postupka i injekcijski preparat tri su različita scenarija, s različitom razinom dokaza i rizika.

Što su egzosomi — i zašto taj naziv nije uvijek precizan

Izvanstanične vezikule sitne su membranske čestice koje stanice otpuštaju u okolinu. Mogu nastajati različitim putevima. Egzosomi se najprije formiraju unutar stanice: buduće vezikule nakupljaju se u multivezikularnim tjelešcima, koja se zatim spajaju sa staničnom membranom i oslobađaju ih prema van. Drugi tip izvanstaničnih vezikula nastaje izravno na površini stanice — dio plazmatske membrane izboči se prema van i odvaja zajedno s dijelom njezina sadržaja.

Nakon izlaska iz stanice čestice različita podrijetla mogu biti slične veličinom i izgledom. Zato samo prema gotovoj vezikuli nije uvijek moguće utvrditi da je nastala upravo unutar endosomalnog sustava i da je riječ o egzosomu. Upravo zato međunarodne smjernice MISEV2023 preporučuju širi pojam „izvanstanične vezikule” kada njihovo podrijetlo nije potvrđeno. Za kozmetičko tržište to ima praktično značenje: natpis exosomes na etiketi još ne dokazuje da proizvod doista sadrži egzosome.

Orijentacijska shema interakcije egzosoma s fibroblastom

Sl. Orijentacijska shema interakcije egzosoma sa stanicama kože

Što se zapravo može nalaziti u „egzosomskom” proizvodu

Iza riječi „egzosomi” u istraživanjima i gotovim proizvodima mogu stajati različiti biološki materijali. To mogu biti izolirane i pročišćene izvanstanične vezikule, sekretom stanica ili kondicionirani medij koji sadrži čitav kompleks tvari koje su stanice izlučile. Posebnu skupinu čine vezikule i vezikulama slične nanočestice biljnog podrijetla. To nisu međusobno zamjenjivi pojmovi, a sastav takvih materijala može se znatno razlikovati.

Izvanstanične vezikule (EV) izoliraju se iz različitih bioloških izvora. U kliničkim i laboratorijskim radovima istražuju se vezikule mezenhimalnih stromalnih stanica, trombocita, mikroorganizama, mlijeka i drugih materijala. Njihova svojstva ovise o izvoru, stanju stanica, uvjetima kultivacije te načinu izolacije, pročišćavanja i čuvanja.

Sekretom je znatno širi pojam. Tako se naziva skup tvari i čestica koje stanice izlučuju prema van: proteini, faktori rasta, citokini, metaboliti i izvanstanične vezikule. Egzosomi su, ako je njihovo podrijetlo potvrđeno, samo jedna od sastavnica sekretoma.

Kondicionirani medij (conditioned medium) nije naziv za skup komponenti koje stanica izlučuje, nego sam materijal dobiven tijekom kultivacije. Stanice neko vrijeme borave u hranjivom mediju i u njega otpuštaju komponente svojeg sekretoma. Nakon toga medij se prikuplja i, ovisno o tehnologiji, pročišćava, koncentrira ili koristi za daljnju izolaciju pojedinih frakcija. Zato se učinak kondicioniranog medija ne može objasniti samo djelovanjem egzosoma: uz vezikule u njemu mogu biti prisutne i druge biološki aktivne komponente.

Posebna su priča takozvani „biljni egzosomi”. I u biljkama postoje izvanstanične vezikule, a iz biljnih materijala dobivaju se vezikulama slične nanočestice. Ako mehanizam nastanka konkretnih čestica nije utvrđen, nije ih ispravno nazivati egzosomima. Preciznije je govoriti o biljnim izvanstaničnim vezikulama ili vezikulama sličnim nanočesticama. One mogu biti samostalan predmet istraživanja, ali nisu biljni ekvivalent ljudskih egzosoma s automatski istim svojstvima.

Kako izvanstanične vezikule mogu djelovati na kožu

Ideja egzosomske terapije nije u tome da se vezikule pretvaraju u nove stanice. One nisu matične stanice i ne mogu zamijeniti oštećeno tkivo. Promatraju se kao nosači bioloških signala. Nakon kontakta s ciljnom stanicom vezikula može stupiti u interakciju s njezinom membranom ili biti unesena u stanicu, a prenesene molekule mogu promijeniti aktivnost signalnih puteva.

U staničnim kulturama i modelima cijeljenja izvanstanične vezikule različita podrijetla utjecale su na aktivnost keratinocita i fibroblasta, upalne signale, angiogenezu i komponente izvanstaničnog matriksa. Otud su proizašle tvrdnje o „stimulaciji kolagena”, „ubrzanju regeneracije” i „pomlađivanju stanica”.

Sastav vezikula također nije univerzalan. Čak se i EV iz istih stanica, dobivene i pročišćene prema različitim protokolima, mogu razlikovati. Zato se „egzosomi” ne mogu procjenjivati kao jedan standardizirani aktivni sastojak, poput konkretne molekule retinoida.

Što su istraživanja na ljudima već pokazala

Sustavni pregled iz 2026. obuhvatio je 19 kliničkih istraživanja egzosomskih i EV-protokola za pomlađivanje kože. U njima su opisivana kratkoročna poboljšanja hidratacije, elastičnosti, bora, pora, pigmentacije i općeg izgleda kože. To je već više od isključivo laboratorijske hipoteze. Istodobno, većina uključenih radova nije bila randomizirana, proizvodi i načini primjene razlikovali su se, a razdoblje praćenja često je bilo kratko. Zbog takve heterogenosti autori nisu proveli metaanalizu.

Postoje i kontrolirana istraživanja. U randomiziranom split-face istraživanju iz 2023. godine 28 sudionika prošlo je tri tretmana microneedlinga. Na jednu polovicu lica nakon postupka nanosila se otopina s vezikulama dobivenima iz kondicioniranog medija masnih mezenhimalnih stromalnih stanica, a na drugu fiziološka otopina. Nakon 12 tjedana strana tretirana ispitivanim proizvodom dobila je bolje ocjene prema ljestvici ukupnog estetskog poboljšanja (GAIS). To upućuje na dodatni učinak ispitivane formule u kombinaciji s microneedlingom.

Još jedan ilustrativan primjer jest randomizirano, dvostruko slijepo split-face istraživanje na 25 osoba s atrofičnim ožiljcima nakon akni. Nakon tri tretmana frakcijskim CO2 laserom na jednu se stranu nanosio gel s izvanstaničnim vezikulama dobivenima iz masnih stromalnih stanica, a na drugu kontrolni gel. Nakon 12 tjedana rezultat na ECCA ljestvici izraženosti ožiljaka smanjio se za 32,5% naspram 19,9% na kontrolnoj strani; eritem je također bio manje izražen, a oporavak kraći. Drugim riječima, u kombinaciji egzosomskog preparata s laserom regeneracija tkiva na mjestu ožiljka bila je bolja.

Dakle, dokazna baza već je izašla iz okvira laboratorijskih eksperimenata, ali je i dalje rana. Zasad nema dovoljno podataka za određivanje optimalnog izvora EV-a, standardne doze, univerzalnog broja postupaka ili pouzdanog trajanja učinka. 

Serum, microneedling i injekcija — tri različita scenarija

Rezultat ne ovisi samo o tome što preparat sadrži, nego i o tome kamo dospijeva. Rožnati sloj vrlo dobro obavlja svoju glavnu zadaću — ograničava prodor velikih i hidrofilnih struktura. Zato sama prisutnost izvanstaničnih vezikula u kremi ili serumu ne dokazuje da će funkcionalne čestice u dovoljnoj količini dosegnuti žive slojeve kože. Topički proizvod pritom može poboljšati hidrataciju, ugodu i svojstva kožne barijere zahvaljujući cijeloj formuli. 

Zašto se egzosomi često kombiniraju s laserom ili microneedlingom

Nakon frakcijskog lasera ili microneedlinga barijera je privremeno narušena, pa se mijenja put prodiranja tvari u kožu. Zato mnoga pozitivna klinička istraživanja proučavaju EV upravo kao dodatak postupku. Ipak, ne treba zaboraviti da i laser i microneedling sami pokreću remodeliranje, a u nekontroliranim je istraživanjima teško odvojiti doprinos vezikula od učinka samog postupka. U split-face istraživanjima strana na koju se nanosio kontrolni proizvod omogućuje procjenu dodatnog učinka ispitivane formule, ali ne i djelovanja izvanstaničnih vezikula odvojeno od microneedlinga ili lasera.

Narušena barijera mijenja i sigurnosne zahtjeve. Proizvod koji se nanosi na otvorene mikrokanale proizvođač mora izričito namijeniti takvoj uporabi, uz ispunjene zahtjeve kvalitete, čistoće i mikrobiološke sigurnosti. Kućni serum nije prikladan za unošenje kroz mikrokanale, čak ni ako na pakiranju piše exosomes. Koriste se samo preparati posebno razvijeni za tu namjenu.

Injekcije egzosoma: izravno unošenje u dermis i njegovi rizici

Tijekom intradermalne injekcije preparat dospijeva izravno u dermis — u međustanični prostor uz fibroblaste, endotelne i imunosne stanice. Izvanstanične vezikule mogu se vezati za receptore na površini tih stanica ili ih stanice mogu preuzeti endocitozom. Proteini, lipidi i RNA u sastavu vezikula mogu utjecati na signalne puteve povezane s upalom, migracijom stanica i remodeliranjem međustaničnog matriksa. Kakav će biti rezultat, ovisi o izvoru vezikula, njihovu molekularnom „teretu”, dozi i čistoći konkretnog preparata.

Argument u korist injekcija jest mogućnost da se zadani volumen preparata dostavi izravno u živo tkivo, bez oslanjanja na prodor kroz rožnati sloj. To ovu metodu razlikuje od običnog seruma i nanošenja nakon lasera ili microneedlinga. U manjem kliničkom istraživanju 25 sudionika jednokratno je primilo vlastite izvanstanične vezikule dobivene iz krvi. Nakon pet dana i tri tjedna istraživači su zabilježili poboljšanje hidratacije, elastičnosti, teksture i nekoliko drugih parametara kože, bez prijavljenih neželjenih reakcija. Istodobno istraživanje nije imalo kontrolnu skupinu, a praćenje je trajalo samo tri tjedna, pa pokazuje potencijal pristupa, ali još ne određuje njegovu dugoročnu učinkovitost.

Druga strana izravnog unošenja jest to što zajedno s vezikulama u dermis ulazi cijela formula: proteini, stabilizatori, konzervansi, zaostale stanične komponente i moguće nečistoće. Ako organizam jednu od komponenti prepozna kao stranu ili je ne može brzo razgraditi, može se razviti dugotrajna upala s papulama, čvorićima ili granulomima. Tome se pridružuju uobičajeni rizici injekcijskog postupka: bol, oteklina, modrice, infekcija i ozljeda krvnih žila.

Takve su komplikacije već opisane u kliničkoj literaturi. Godine 2024. prijavljena je nekroza kože nakon intradermalnog unošenja liofiliziranog egzosomskog proizvoda. U seriji slučajeva iz 2025. četiri su pacijentice imale dugotrajno crvenilo, čvoriće, granulomatoznu upalu i ožiljkavanje nakon unošenja nereguliranih egzosomskih formula. 

Prema načinu primjene takav postupak može nalikovati drugim skin boosterima, ali ga ne treba poistovjećivati s injekcijama PN-a i PDRN-a. PN, PDRN i izvanstanične vezikule razlikuju se po građi, mehanizmima djelovanja, zahtjevima proizvodnje i dokaznoj bazi. 

Regulatorni status također ne određuje riječ exosomes na pakiranju, nego sastav proizvoda i dopušteni način njegove primjene. FDA navodi da u SAD-u nema odobrenih egzosomskih proizvoda. U EU injekcijska primjena ne pripada kozmetičkoj uporabi, a stanice, tkiva i proizvodi ljudskog podrijetla uvršteni su na popis zabranjenih kozmetičkih sastojaka. Stoga je glavno pitanje prije postupka je li konkretan preparat registriran za injekcijsku primjenu i što se točno nalazi u bočici.

Što provjeriti kod egzosomskog proizvoda

Natpis „5 milijardi egzosoma” zvuči uvjerljivo, ali sama brojka malo govori o kvaliteti proizvoda. Rezultat ovisi o metodi brojanja, čistoći preparata i udjelu nevezikularnih čestica; broj također ne pokazuje koliko vezikula zadržava biološku aktivnost.

Za profesionalni preparat mnogo je korisnije znati:

  • iz kojeg je izvora materijal dobiven;
  • radi li se o pročišćenim izvanstaničnim vezikulama, sekretomu, kondicioniranom mediju ili drugoj sirovini;
  • kako proizvođač karakterizira veličinu, broj, markere i čistoću čestica;
  • kako su potvrđeni sterilnost, stabilnost i uvjeti čuvanja;
  • za koji je način primjene proizvod službeno namijenjen;
  • postoji li kliničko istraživanje upravo gotove formule, a ne samo pokusi na stanicama;
  • s čime se rezultat uspoređivao: s placebom, postupkom bez preparata ili samo sa stanjem kože prije tretmana;
  • koliko je ljudi sudjelovalo i koliko se dugo pratio rezultat.

Za kućni proizvod kriteriji su jednostavniji. Hidratacija, smanjenje suhoće ili poboljšanje barijere mogu biti stvarni rezultati primjene egzosomske kozmetike u obliku krema, seruma, esencija i sličnih proizvoda.

Izvanstanične vezikule stvaran su smjer biologije i regenerativne medicine, a klinička istraživanja već daju pozitivne signale za oporavak nakon postupaka i pojedine parametre kvalitete kože. Ipak, između biologije EV-a i konkretne ampule na stolu kozmetologa stoje proizvodnja, pročišćavanje, karakterizacija čestica, čuvanje, način primjene i klinička provjera. Upravo prema tim podacima treba procjenjivati proizvod — ne prema riječi exosomes na etiketi.

Izvori

  1. Welsh J. A., Goberdhan D. C. I., O'Driscoll L. i sur. Minimal information for studies of extracellular vesicles (MISEV2023): From basic to advanced approaches. Journal of Extracellular Vesicles, 2024; 13: e12404.
  2. Flores Rodríguez J. C., Toledo Avelar L. E., Yi K. i sur. Efficacy of Exosome-Based Therapies for Skin Rejuvenation: A Systematic Review of Human Studies. Cureus, 2026; 18(2): e104182.
  3. Park G. H., Kwon H. H., Seok J. i sur. Efficacy of combined treatment with human adipose tissue stem cell-derived exosome-containing solution and microneedling for facial skin aging: A 12-week prospective, randomized, split-face study. Journal of Cosmetic Dermatology, 2023; 22(12): 3418-3426.
  4. Kwon H. H., Yang S. H., Lee J. i sur. Combination Treatment with Human Adipose Tissue Stem Cell-derived Exosomes and Fractional CO2 Laser for Acne Scars: A 12-week Prospective, Double-Blind, Randomized, Split-Face Study. Acta Dermato-Venereologica, 2020; 100: adv00310.
  5. Park K. Y. Adverse Reactions Following Intradermal Injection of Exosome-Based Formulations: A Case Series. Journal of Cosmetic Dermatology, 2025; 24(10): e70520.
  6. Tawanwongsri W., Vachiramon V. Skin necrosis after intradermal injection of lyophilized exosome: A case report and a review of the literature. Journal of Cosmetic Dermatology, 2024; 23(5): 1597-1603.
  7. U.S. Food and Drug Administration. Consumer Alert on Regenerative Medicine Products Including Stem Cells and Exosomes. 2020.
  8. Regulation (EC) No 1223/2009 of the European Parliament and of the Council on cosmetic products. Annex II.