Stres, anksioznost i seks: zašto želja nestaje kad smo iscrpljeni

Nekad vam se činilo da je seks prirodni nastavak bliskosti: dovoljan je bio pogled ili dodir. Sada umjesto toga brojite sate do spavanja, gasite svjetlo i tiho se nadate da vam večeras nitko ništa neće predložiti. Ne zato što ste prestali voljeti ili željeti, nego zato što unutra već dugo nema snage ni za vlastite misli.

Stres i anksioznost rijetko oduzmu libido odjednom — rade to polako, neprimjetno, dan za danom. I jedne večeri uhvatite sebe na rečenici: „pokvarila sam se”. A što ako to nije kvar, nego način da vas živčani sustav spasi još jednog preopterećenja? U ovom tekstu pogledat ćemo kako iscrpljenost gasi želju, po čemu se to razlikuje od utjecaja hormona i što se može promijeniti kako bi tijelo ponovno osjetilo prostor za seksualni poriv.

Kad tijelo „gasi” želju: nije kvar, nego zaštita

U popularnoj slici o seksu često postoji opasno pojednostavljenje: „ako osoba voli partnera, uvijek joj se želi”. U stvarnosti je želja puno složenija. Živčani sustav je prvo zadužen za preživljavanje, a tek onda za užitak. Kad mozak procijeni da ste „na rubu”, isključuje sve što nije kritično važno, uključujući libido.

Zato u razdobljima jakog sagorijevanja, anksioznosti ili kroničnog umora mnogi primjećuju: „volim svog partnera, ali kao da se moje tijelo uopće ne uključuje”. To ne znači da ste postali „loši” ili „hladni”. Često znači da tijelo već dugo šalje signal: „treba mi odmor, prostor, podrška”, a ne još jedna obaveza „biti poželjna”.

Kad na pad libida gledate kao na način zaštite, a ne kao na neuspjeh, pojavljuje se više suosjećanja prema sebi i manje srama. Umjesto pitanja „zašto sam slomljena?” možete sebi postaviti drugo: „od čega me točno moj živčani sustav sada štiti?”

Što stres radi tijelu i živčanom sustavu?

Stres nije samo o emocijama. Radi se o tome kako tijelo doslovno prelazi u drugačiji način rada. Kad živite u stalnoj napetosti, mozak češće bira reakcije „bori se ili bježi” ili „zamrzni se” nego mir i znatiželju.

U stresnom načinu rada mijenja se mnogo procesa:

• srce brže kuca, disanje postaje plitko;
• mišići se stišću, posebno u vratu, ramenima, čeljusti i donjem dijelu leđa;
• probava radi lošije, pojavljuju se težina, grčevi, nadutost;
• san postaje površan ili isprekidan, teško je zaspati ili se probuditi odmorna.

Seksu je, međutim, potreban sasvim drugačiji okvir: osjećaj relativne sigurnosti, barem minimum opuštenosti, povjerenje u osobu pored vas i u vlastito tijelo. Ako organizam procijeni da sada treba preživjeti, odraditi, „izdržati”, neće žuriti uključiti uzbuđenje. U takvim uvjetima libido ne nestaje zauvijek, nego kao da ide „pod led”, čekajući trenutak kad bude malo mirnije.

Zašto anksioznost i umor prigušuju libido?

Kronična anksioznost i umor djeluju na želju kao teška deka koja guši sve signale iz tijela. S jedne strane, racionalno možete razumjeti da je seks ugodan, koristan, da je to način povezivanja s partnerom. S druge strane, u glavi se vrte rokovi, troškovi, vijesti, poruke u chatovima — i za erotske fantazije jednostavno nema mjesta.

Nedostatak sna ovu sliku čini još oštrijom. Kad idete spavati s telefonom u ruci, budite se umorni i preko dana se borite s pospanošću, živčani sustav živi bez jasnog signala „sada je sigurno”. U takvim uvjetima organizam štedi energiju umjesto da je troši na uzbuđenje, orgazme i eksperimente.

Anksioznost tome dodaje stalnu unutarnju napetost: tijelo kao da čeka loše vijesti, kritiku, sukob. U takvom stanju vrlo je teško prepustiti se procesu, osjetiti vlastite senzacije, dopustiti si ranjivost. Mnogi to opisuju ovako: „kao da ne mogu isključiti glavu, čak i kad želim”.

Kod nekih ljudi se, naprotiv, u stresu pojavi više seksa kao način bijega od napetosti, provjere „je li sa mnom sve u redu”, osjećaja barem neke kontrole. Ni to ne znači da ste „pogrešni” — samo živčani sustav traži svoj način nošenja. U oba slučaja važno je gledati ne samo na učestalost seksa, nego i na to osjeća li se on sigurnim i brižnim za vas.

Hormoni ili stres: kako razumjeti što stoji iza promjena libida?

Kad se želja mijenja, često je želimo objasniti jednim jednostavnim razlogom: „to su sigurno hormoni” ili „to je sigurno stres”. U stvarnosti češće djeluje kombinacija: hormonska slika, stanje živčanog sustava, san, odnosi, iskustvo, odgoj.

U tekstu Hormoni, ciklus i želja: zašto libido „skače” tijekom mjeseca već smo govorili o tome kako faze menstrualnog ciklusa utječu na seksualni poriv, osjetljivost i odnos prema vlastitom tijelu. To je priča o prirodnom valu koji se mijenja tijekom mjeseca.

Kad u prvi plan izađe stres, slika izgleda malo drugačije. Umjesto cikličnog vala s usponima i padovima možete doživljavati dugo razdoblje „ništa ne želim” koje prate:

• nestabilan san ili nesanica;
• dojam da ste stalno „na rubu” ili, obratno, emocionalno isključeni;
• sklonost plaču, razdražljivost, izljevi bijesa zbog sitnica;
• nemogućnost koncentracije, zaboravljanje elementarnih stvari;
• misli „ništa ne stižem”, „ne mogu se nositi s tim”.

Ako se više prepoznajete u slici „kronično iscrpljena i anksiozna” s dugim razdobljem niske želje, ovaj tekst o stresu može vam biti korisniji upravo sada. Ako pak jasno osjećate val libida vezan uz dane ciklusa, vrijedi se vratiti materijalu o hormonima — tamo je više o tome kako funkcionira prirodna cikličnost.

Ako primjećujete da je libido pao zajedno s kvalitetom sna, raspoloženja i razine energije, vrijedno je pogledati ne samo ciklus nego i opterećenje općenito, količinu odmora i podršku u odnosima. Često se baš tamo skriva ključ zašto tijelo bira zaštitu umjesto želje.

Posao, djeca, kućanstvo: kako dnevna traka mijenja želju

Za mnoge ljudi dan izgleda kao beskonačan popis uloga: zaposlenica, mama, partnerica, kći, prijateljica. Ujutro — hitni zadaci, danju — sastanci i dopisivanje, navečer — kućanski poslovi, zadaće, kuhanje, briga o bližnjima. U toj proizvodnoj traci lako je neprimjetno nestati kao živa osoba koja ima ne samo obaveze nego i želje.

Jedan prepoznatljiv scenarij je mama malog djeteta koja istovremeno radi, organizira vrtić ili školu, prati liječničke preglede, kupovinu, aktivnosti. Navečer se njezino tijelo ne sjeća strasti, nego toga da ujutro nije stigla sjesti i mirno pojesti. U toj stvarnosti pitanje „zašto mi se ne da seks?” ne zvuči kao zagonetka, nego kao logična posljedica preopterećenja.

Drugi scenarij je osoba koja brine o bolesnom članu obitelji. Njezin dan često se sastoji od brige za stanje bližnjeg, organiziranja procedura, razgovora s liječnicima, financijskih briga. Živčani sustav je u stalnoj pripravnosti. U takvim uvjetima seksualna želja može se činiti „nepristojnom” ili „neprimjerenom”, iako je zapravo samo jedan drugi dio života za koji sada nema dovoljno resursa.

Kad se večer pretvori u „drugu smjenu”, a vikendi u vrijeme kad treba obaviti sve što „nije stiglo”, živčani sustav ne razumije kada uopće treba odmarati. Osjećaj vlastitog tijela svodi se na signale „boli”, „stegnuto je”, „umorna sam”. U tom stanju prijedlog za seks može se doživjeti ne kao poziv na bliskost, nego kao još jedna stavka na popisu „moram”.

Dodajte tome osjećaj krivnje — što niste stigli, što niste idealni, što se ljutite na djecu, što želite tišinu umjesto razgovora. Sva ta unutarnja napetost gasi spontanost, znatiželju i zaigranost koji su toliko potrebni želji. I opet, ne radi se o tome da ste postali „dosadni”, nego o tome da sustav radi na granici svojih mogućnosti.

„Gas i kočnice” u želji: zašto stres pritišće sve kočnice

Seksologinja i edukatorica Emily Nagoski predlaže gledati na želju kao na kombinaciju „papučice gasa” i „papučice kočnice”. Gas je sve što pomaže osjetiti znatiželju, privlačnost, uzbuđenje. Kočnice su sve što izaziva tjeskobu, sram, napetost, osjećaj opasnosti.

Za svaku osobu taj popis izgleda drugačije, ali često „gas” postaju:

• osjećaj sigurnosti pored partnera;
• običan ljudski odmor, mogućnost izdahnuti;
• nježnost, zagrljaji bez pritiska da se „ide dalje”;
• topla riječ, prihvaćanje, odsutnost kritike;
• osjećaj da vas vide ne samo kao „funkciju”, nego kao živu osobu.

A „kočnice” mogu biti:

• kritika tijela, primjedbe na težinu, oblik, godine;
• sukobi, zamjerke, neizrečene pritužbe;
• kronični stres, rokovi, financijska tjeskoba;
• umor, neispavanost, preopterećen dan;
• sram zbog vlastitih želja ili zbog toga da ih nema.

Kad je u životu mnogo stresa, tjeskobe i preopterećenja, kočnice su stalno pritisnute. U takvoj situaciji dodatni „gas” u obliku svijeća, donjeg rublja ili novih tehnika često ne djeluje, jer mozak i dalje drži nogu na kočnici. Prvi korak nije prisiljavati sebe da „jače pritisnete gas”, nego nježno skidati nogu s kočnice, smanjujući napetost i dodajući osjećaj sigurnosti.

Kako razgovarati s partnerom o stresu, tjeskobi i seksu?

Mnogim ljudima je teško govoriti o seksu čak i u mirnim razdobljima, a u uvjetima stresa to se može činiti gotovo nemogućim. Zbog toga se tema libida često pretvara u šutnju, nagovještaje ili svađe. Partner se može osjećati odbačeno, a vi krivom i „pogrešnom”, što samo pojačava napetost.

Može pomoći nekoliko pristupa.

• Govoriti o sebi, a ne optuživati. Umjesto „ti stalno nešto tražiš od mene” možete reći: „kad sam jako umorna i napeta, teško mi je podesiti se na seks, čak i ako te volim”.
• Objasniti kako stres i ciklus utječu na vas. Možete partneru pokazati otprilike ovakvu mapu: „ovdje obično imam više snage i želje, a ovdje češće osjećam umor i želim više tišine i zagrljaja”.
• Nuditi alternative, a ne samo odbijati. Ako vam se sada ne da seks, ali se želite zadržati u kontaktu, možete se dogovoriti za masažu, zajedničku kupku, zagrljaje prije spavanja, razgovor, zajednički film.
• Dogovoriti se oko „jezika tjeskobe”. Ako partner svako „ne” doživljava kao prijetnju vezi, važno je o tome govoriti odvojeno: „kad odbijam seks, ne odbijam tebe. Ako te to plaši, hajde da pričamo o tom strahu, a ne o mojoj ‘normalnosti’.”

Psihoterapeutkinja Esther Perel podsjeća da ljubav teži bliskosti, dok je želji potrebno malo prostora i distance s koje se možemo ponovno vidjeti jedno drugo. Ako u životu nema odmora i barem minimalnog osobnog prostora, ponekad se libido jednostavno nema gdje razmahnuti. Partner koji je spreman slušati, ne pritiskati i tražiti rješenja zajedno s vama postaje saveznik, a ne sudac vašeg libida.

Maleni koraci koji tijelu vraćaju osjećaj sigurnosti

Kad je riječ o libidu, jako je primamljivo pronaći jednu vježbu ili metodu koja će „vratiti želju”. U stvarnosti osnovni koraci često izgledaju puno prizemnije — i upravo oni stvaraju temelj da tijelo uopće osjeti ikakav resurs za želju.

Mogu pomoći:

• San i večernja rutina. Pokušaji da legnete malo ranije, odložite telefon barem 30–40 minuta prije spavanja, učinite nešto nježno za tijelo — tuš, istezanje, kremu, topli napitak.
• Raspodjela kućanskih obaveza. Dogovori s partnerom da se dio zadataka može prepustiti drugima, pojednostaviti ili raditi ne savršeno. Manje „moram”, više „ovako je dovoljno”.
• Mali predasi tijekom dana. Nekoliko minuta u kojima si dopuštate doslovno stati, duboko udahnuti i izdahnuti, osjetiti stopala na podu, leđa na naslonu stolca, granice svog tijela.
• Jednostavne vježbe uzemljenja. Na primjer, vježba „5–4–3–2–1”: u sebi nabrojati 5 stvari koje vidite, 4 koje čujete, 3 koje osjećate tijelom, 2 mirisa i 1 okus. Ili nekoliko minuta da samo osjetite kako stopala dodiruju pod, a leđa oslonac.
• Stanke za disanje. Tri do pet polaganih udisaja i posebno dugih izdisaja, kad je izdisaj malo duži od udisaja. To je jednostavan način da živčanom sustavu pošaljete signal: „više nismo u opasnosti, možemo se malo opustiti”.
• Male ugodnosti za sebe. Ne kao nagrada „za dobro ponašanje”, nego kao podsjetnik: „i ja sam važna”. To može biti šetnja, ukusna hrana, omiljeni playlist, susret s osobom uz koju vam je lako ili vrijeme za vlastitu senzualnost — bez obaveze da „nešto pokažete” ili na bilo što odgovarate.

Ako primjećujete da zajedno s neispavanošću i večernjim preopterećenjem pada i želja, korisno je pogledati na svoj ritam cjelovitije. U velikom vodiču San i živčani sustav detaljnije govorimo o tome kako večernje navike, gadgeti i napetost utječu na sposobnost živčanog sustava da se prebaci u način odmora. Ponekad, poboljšavajući kvalitetu sna, neočekivano poboljšamo i pozadinu za libido.

Posebna tema je kako se seks, živčani sustav i osjećaj bliskosti isprepliću. U velikom tekstu „Seks, živčani sustav i bliskost” skupit ćemo na jedno mjesto što se događa s tijelom kad ono traži zaštitu, a istovremeno i dalje želi toplinu, nježnost i želju.

Kada pad libida više nije samo o stresu?

Ciklične promjene u želji i privremeni padovi na pozadini stresa sami po sebi nisu problem. No postoje situacije kad je važno da s tim iskustvom ne ostanete sami.

• Libido je naglo pao ili gotovo nestao na dulje vrijeme i to vas jako brine.
• Tijekom seksa ili menstruacije javlja se jaka bol koje ranije nije bilo.
• Pojavile su se neuobičajene iscjedci, ciklusi su postali jako neredoviti ili jako bolni.
• Istodobno primjećujete simptome anksioznosti ili depresije: nesanicu ili pretjeranu pospanost, gubitak interesa za ono što je prije veselilo, osjećaj beznađa.
• Postoji traumatsko iskustvo povezano sa seksualnošću ili odnosima koje i dalje boli.

U takvim slučajevima važno je obratiti se liječniku — ginekologu ili liječniku obiteljske medicine — kako bi se procijenilo opće zdravstveno stanje, hormonska slika i lijekovi koje uzimate. Paralelno ili nakon toga, podrška može biti i rad s psihologom ili psihoterapeutom, osobito ako osjećate puno srama, straha ili teškoća u postavljanju vlastitih granica.

Na čiju stranu stati — na stranu stresa ili na svoju?

Kad se libido mijenja, najviše boli često ne sama promjena nego način na koji je objašnjavamo sebi. Misli poput „pokvarena sam”, „sa mnom je teško živjeti”, „razočaravam partnera” ne pomažu da se želja vrati. One samo povećavaju tjeskobu i još više prigušuju sve signale želje.

Uvijek imate izbor: stati na stranu stresa koji govori „nisi dovoljna i moraš se još više truditi” ili na svoju stranu, gdje iskreno priznate: „iscrpljena sam, treba mi prostor, podrška i vrijeme da se opet osjetim živom”. Prvo hrani kočnice, drugo postupno daje tijelu mogućnost da ponovno dotakne vlastite želje. Partner koji je spreman biti uz vas bez pritiska i s iskrenom znatiželjom za vaše iskustvo može postati dio te podrške, a ne još jedan izvor napetosti.

Možete početi malim korakom već danas. Na kraju dana zapitajte se: „Što je danas za mene bilo čin brige o sebi?” I ako vam se odgovor čini previše skroman, nemojte se zbog toga kažnjavati. Libido se rijetko vraća na pozadini nasilja nad sobom, ali često tiho oživi tamo gdje ima više dobrote nego zahtjeva — i prema sebi, i prema odnosu.