Postoji jedan paradoks odrasloga života: odrasli smo — ali često nismo odrasli u sebe. Posao oduzima vrijeme, obveze stvaraju rutinu, a oni dijelovi osobnosti koji bi trebali procvjetati — tiho venu. U jednom trenutku čovjek shvati: funkcionira, ali ne živi. I upravo tada hobi ulazi u život — kao mali privatni „prostor rasta“, mjesto gdje mozak konačno može raditi ne „da obavi zadatak“, nego „da stvara“.

Već smo istraživali drugu stranu ovoga fenomena — kako hobi oblikuje snagu volje i disciplinu u djetinjstvu. U članku „Kako hobi postaje trener volje: psihologija uspjeha kod djece iz bogatih obitelji“ pisali smo o tome kako rani interesi treniraju prefrontalni korteks, sposobnost svladavanja izazova i put prema dugoročnim ciljevima.

Sada pogledajmo hobi iz drugoga kuta — kroz prizmu odrasloga mozga, koji više ne raste fizički, ali uvijek može sazrijevati iznutra.

Hobi kao radionica samosti

U odrasloj dobi hobi prestaje biti „samo zabava“. Postaje siguran neuropsihološki prostor u kojem treniramo one dijelove sebe do kojih svakodnevica ne dopire:

Žena uronjena u kreativni proces: hobi kao prostor neuropsihološkoga rasta i samosti
  • sposobnost ostajanja u sadašnjem trenutku;
  • unutarnju slobodu i znatiželju;
  • tihu disciplinu bez pritiska;
  • osjećaj autonomije i izbora;
  • senzornu osjetljivost i nijansiranu percepciju.

Hobi je mali laboratorij „mogu“. I ujedno — otok na kojem ne moramo biti savršeni. U svijetu koji traži brzinu, produktivnost i „rezultate“, hobi nam vraća nefunkcionalni, živi dio nas samih.

Što se događa u mozgu kada odrasla osoba ima hobi

1. Stimulacija neuroplastičnosti

Neuroplastičnost u odrasloj dobi ne nestaje — samo postaje selektivnija. Mozgu trebaju signali koji govore: „ovo nije rutina, ovo je nešto novo“. Hobi stvara upravo takve signale.

Kada učimo nešto novo (sviranje klavira, slikanje, fotografiju, šivanje, pisanje), aktiviraju se:

  • hipokampus — stvara nove obrasce pamćenja;
  • motorički korteks — gradi nove neuronske putanje;
  • prefrontalni korteks — jača planiranje i dovršavanje zadataka.

To je neurofiziološko sazrijevanje.

2. Dopamin bez izgaranja

Za razliku od posla, hobi aktivira „tihi“ dopamin — ne eksplozivan, nego stabilan. Ne nagli skok, već blaga krivulja motivacije koja:

  • smanjuje rizik od izgaranja;
  • poboljšava koncentraciju;
  • stabilizira emotivni ton;
  • vraća unutarnje resurse.

3. Senzorna regulacija

Rukotvorine, slikanje, keramika, kuhanje, gitarske vježbe, vrtlarstvo — snažni su regulatori živčanoga sustava. Ritam, dodir, zvuk, fina motorika — sve su to alati uzemljenja koji smiruju pretjeranu simpatičku aktivaciju.

Zašto odrasli „rastu“ upravo kroz hobi

Odrasli život često nema sigurnih prostora za eksperimentiranje. Na poslu — odgovornost, u obitelji — očekivanja, u društvu — uloge.

Hobi nam vraća:

  • pravo na pogrešku;
  • pravo na neznanje;
  • pravo na početak ispočetka;
  • pravo na vlastiti ritam.

U tom smislu, hobi je jedno od rijetkih područja gdje odrasla osoba može biti ne „dovršena verzija sebe“, nego dijete koje istražuje. To nije infantilizam. To je zrela forma slobode.

Hobi kao točka stabilnosti živčanoga sustava

U razdobljima stresa hobi postaje ono što se ne urušava kada se sve drugo trese:

  • ritualni pokreti snižavaju razinu kortizola;
  • ponavljanje regulira amigdalu;
  • tjelesni osjeti vraćaju nas u „ovdje i sada“;
  • estetski doživljaj (boja, oblik, zvuk) aktivira sustav smirivanja.

Zato hobi nije „mala radost“, nego dio psihičke higijene.

Kako odabrati hobi nakon 30., 40. ili 50. godine

Postoji jedno pravilo koje uvijek vrijedi: hobi vas treba učiniti življima nego što ste bili prije nego što ste počeli.

A evo i praktičnih smjernica:

  • Trebalo bi biti tjelesno ili senzorno. Mozgu treba konkretnost: dodir, zvuk, pokret, miris.
  • Trebalo bi vas uvesti u blagu složenost, a ne u borbu.
  • Ne bi smjelo ponavljati vaše radne zadatke.
  • Može biti i vrlo malo. Hobi ne mora biti „velik projekt“. To je deset minuta dnevno koje mijenjaju tonus živčanoga sustava.

Mali praktični vodič: kako pronaći svoj hobi u 7 dana

  1. Dan 1: zapišite što ste voljeli u djetinjstvu.
  2. Dan 2: dodajte ono što vas privlači sada (a ne ono što „bi trebalo“).
  3. Dan 3: odaberite jednu aktivnost koju možete isprobati u 15 minuta.
  4. Dan 4: počnite. Bez očekivanja.
  5. Dan 5: slušajte tijelo: gdje je olakšanje? gdje znatiželja?
  6. Dan 6: ponovite — mozgu treba ritam.
  7. Dan 7: provjerite osjećate li se lakše. Ako da — pronašli ste svoj hobi.

Hobi kao tihi povratak sebi

U odrasloj dobi često radimo za vanjske uloge. Hobi radi za unutarnju osobu.

To je mjesto gdje se ne moramo opravdavati, natjecati niti išta dokazivati. Mjesto gdje možemo jednostavno biti. A iz toga „biti“ rađa se najvažnije — tiha, stabilna samost koja ne ispada iz ravnoteže na prvoj oluji.

I možda upravo zato odrasla osoba raste ne samo u karijeri, nego i u maloj sobi s bojama, u vrtu s dva grma ružmarina, u gitarskoj vježbi od tri akorda. Jer gdje je sloboda — tu je uvijek rast.

Izvori

  • Kolb, B., & Gibb, R. (2011). Brain plasticity and behaviour in the developing brain. Journal of the Canadian Academy of Child and Adolescent Psychiatry.
  • Draganski, B. i sur. (2004). Neuroplastičnost: promjene u sivoj tvari izazvane učenjem. Nature.
  • Huta, V. (2016). Hedonički i eudaimonički aspekti dobrobiti. The Journal of Positive Psychology.
  • Csikszentmihalyi, M. (1997). Finding Flow. Basic Books.
  • Berridge, K. C., & Kringelbach, M. (2015). Sustavi ugode u mozgu. Neuron.
  • Porges, S. W. (2011). The Polyvagal Theory. Norton.