Digitalni umor više ne izgleda kao individualni problem ljudi koji „previše vremena provode na telefonu“. Postao je pozadinsko stanje — tiho, ali masovno. Upravo zato se danas sve jasnije odražava ne samo na psihu i koncentraciju, već i na način na koji doživljavamo brigu o sebi.
Self-care, koji se još prije nekoliko godina doživljavao kao oblik oporavka, sve češće počinje djelovati suprotno — kao još jedan kanal opterećenja. To više nije iznimka, nego trend.
Digitalni umor kao trend, a ne osobni „kvar“
Trendovi ne počinju imenima, već ponavljajućim simptomima. U slučaju digitalnog umora oni su lako prepoznatljivi:
- stalni osjećaj fragmentirane pažnje;
- teškoće u zadržavanju fokusa čak i tijekom jednostavnih rituala;
- umor ne od samih radnji, nego od potrebe da se stalno donose odluke;
- iritacija zbog „još jedne poruke“, „još jednog podsjetnika“, „još jednog popisa“.
Ovdje se ne radi o tehnologiji kao takvoj. Riječ je o režimu neprekidne prisutnosti — kada granice između rada, odmora i brige o sebi postupno nestaju.
U tom trenutku digitalni umor prestaje biti psihološki pojam i postaje kulturni fenomen.
Postoji još jedna važna dimenzija koja ovu iscrpljenost čini masovnom: ekonomija pažnje. Pažnja je postala ograničen resurs, a sve što je zahtijeva — čak i korisno — automatski se doživljava kao opterećenje. Self-care se tako svrstava uz radne chatove, feedove, vijesti, planiranje i podsjetnike. Ako je briga strukturirana tako da traži „još malo pažnje“, ona više ne konkurira lijenosti, nego prezasićenosti.
Kako digitalni umor mijenja poimanje brige o sebi
Jedno od prvih područja u kojima se ovaj pomak jasno vidi jest briga o sebi — ne na razini proizvoda, nego na razini očekivanja.
Tamo gdje su se ranije cijenile složenost i „napredne“ rutine, sada se pojavljuje drugačiji zahtjev:
- manje koraka;
- manje istodobnih aktivnih odluka;
- manja potreba za stalnim „praćenjem“ rezultata;
- više osjećaja da briga ne zahtijeva stalnu pažnju.
Digitalni umor čini svaki višestupanjski sustav ranjivim. Čak i ako je učinkovit po formuli, može biti neprikladan po osjećaju.
Zašto je self-care počeo iscrpljivati
Paradoks suvremenog self-carea leži u tome što se sve češće gradi prema istoj logici kao i digitalne usluge: praćenje, optimizacija, redoviti podsjetnici, „ispravna“ učestalost.
Kao rezultat toga, briga o sebi počinje funkcionirati prema pravilima produktivnosti. Lako ju je preskočiti, teško dovršiti i gotovo nemoguće ikada imati osjećaj da je „dovoljno učinjeno“. Pretvara se u još jedan proces koji treba kontrolirati.
Upravo se tu javlja unutarnji sukob: ono što je trebalo smanjiti opterećenje postaje njegov nastavak.
U ovom je trenutku korisno razlikovati dva scenarija koji izvana izgledaju slično, ali su suštinski različiti. Postoji estetski self-care — onaj koji dobro izgleda u mašti, popisima i sadržaju: „idealna rutina“, „ispravan ritual“, „potpuni protokol“. I postoji funkcionalni self-care — onaj nakon kojeg je život lakši, a ne složeniji za planiranje. Mogu se sastojati od istih proizvoda, ali razlikuju se u jednom ključnom pitanju: smanjuje li ta praksa napetost u sustavu ili je samo prikriva još jednim slojem kontrole.
Koža kao ekran: zašto umor postaje vidljiv
Digitalni umor ne mora se odmah manifestirati kao anksioznost ili nesanica. Često se najprije pojavljuje kao opća nestabilnost — a koža postaje jedno od mjesta gdje je to najvidljivije.
Povećana reaktivnost, poteškoće u održavanju rezultata, stalna potreba za „pojačavanjem“ — sve to ne mora nužno značiti pogrešnu njegu. Vrlo često to su signali da je sustav preopterećen.
U tom smislu, njega prestaje biti izolirano područje. Počinje izravno ovisiti o tome kako je organiziran dan, san, količina informacija i brzina prebacivanja između podražaja.
Što postaje nova norma
Kao i svaki trend, digitalni umor ne samo da iscrpljuje — on mijenja pojam normalnosti.
I ovdje se događa suptilan, ali važan pomak: odustajanje od suvišnih koraka sve se rjeđe doživljava kao „lijenost“ ili „nedisciplina“, a sve češće kao oblik prilagodbe. Ne radi se o pojednostavljivanju radi pojednostavljivanja, već o načinu da se vrati osjećaj upravljivosti kada ukupna količina stimulacije premašuje kapacitete sustava.
Nova norma postupno postaje:
- ponavljanje umjesto stalnog obnavljanja;
- rutine koje ne zahtijevaju objašnjenja;
- odsutnost „vrhunaca“ umjesto kratkotrajnih efekata;
- njega koja ne „traži pažnju“.
Ovaj je pomak jasno vidljiv i u širem lifestyle kontekstu — u promjeni ritmova, odustajanju od pretjerane stimulacije i traženju stabilnosti kao vrijednosti. Upravo se time bave materijali u rubrici Lifestyle, gdje se njega, oporavak i način života povezuju u jedinstvenu logiku.
Kako čitati self-care trend u doba digitalnog umora
Digitalni umor mijenja ne samo prakse, već i način na koji čitamo trendove. Self-care više ne funkcionira kao univerzalni recept.
Fokus se pomiče s pitanja „što još dodati“ na „što se može ne raditi“. S kontrole — na rasterećenje. S efekta — na osjećaj da sustav nije preopterećen.
U tom trenutku njega prestaje biti popis zadataka i počinje ispunjavati svoju primarnu funkciju — podršku.
Ovaj se proces ne može u potpunosti razumjeti bez psihološkog konteksta. Zato se nastavak ove teme logično pomiče u područje promjena u doživljaju pažnje, kontrole i oporavka.
[Sljedeći tekst: psihološki trendovi — kako digitalno preopterećenje mijenja naše unutarnje mehanizme]
Umjesto zaključka
Digitalni umor neće nestati u skorije vrijeme. No on već mijenja pravila. A briga o sebi jedno je od prvih područja u kojima te promjene postaju vidljive.
U tom smislu, današnji self-care nije o tome da radimo više — već da ne pojačavamo ono što je već preopterećeno.
Izvori
-
An R., Wang X., Li Y. Digital fatigue and academic resilience among university students. Scientific Reports, Nature Publishing Group, 2025.
-
Jegorow D. Digital fatigue, sustainability behaviour, and energy awareness among Generation Z. Social Sciences, MDPI, 2026.
-
Ordóñez S. L. R. Digital fatigue among university faculty: impact of intensive use of virtual platforms on workplace well-being. Revista Caribeña de Investigación Educativa (RECIE), 2025.
-
The impact of digital fatigue on employee productivity and well-being: a scoping literature review. ResearchGate, 2025.
-
Digital fatigue in the age of screens: eye and postural strain among 18–35-year-old screen users. ResearchGate, 2025.