Postoji odjeća koja te ispravlja ne zato što “moraš držati leđa ravno”, nego zato što tijelu odjednom postaje lakše stajati drukčije. Ramena se sama otvaraju. Glava se podiže bez napora. Korak postaje sigurniji ne kroz disciplinu, nego kroz prirodan osjećaj tjelesne potpore. U tim trenucima ne mijenja se samo držanje — mijenja se i unutarnji doživljaj sebe.

Već smo istraživali kako tijelo “čita” tkanine, siluete i težinu u tekstu „Što tijelo osjeća u odjeći: senzorna i posturalna priroda stila“. U ovom članku idemo korak dalje — prema tome kako odjeća počinje mijenjati ne samo tjelesne senzacije, nego i osjećaj samopouzdanja u prostoru.

Što je “vertikala”, jednostavnim riječima

Vertikala nije “ravna leđa” kao oblik. To je način na koji težina tijela prolazi odozgo prema dolje bez lomova i napetosti: od tjemena, kroz kralježnicu, do stopala. Kad je vertikala očuvana, tijelo se ne “urušava” u prsima, ne tone u zdjelici i ne lomi se u vratu. Kao da stoji samo u sebi.

Tjelesno se to osjeća ovako:

  • glava ne vuče prema naprijed;
  • ramena ne padaju prema unutra;
  • prsa nisu stisnuta;
  • zdjelica nije odbačena ni unatrag ni unaprijed;
  • stopala osjećaju ravnomjernu potporu.

Kada je vertikala narušena, tijelo troši ogromnu količinu energije samo da bi se održalo. Kada je podržana, ta se energija oslobađa za život, kretanje, mir i samopouzdanje.

Kako odjeća utječe na držanje i osjećaj samopouzdanja

Držanje nije samo navika. Ono je i odgovor tijela na vanjske uvjete. Odjeća može ili podržati vertikalu — ili je narušiti.

Ako komad vuče ramena prema dolje, stišće prsni koš, uvija torzo ili tjera na stalno “zadržavanje”, tijelo ulazi u stanje napetosti. Ako oblik odjeće prirodno podržava os tijela, mozak dobiva signal stabilnosti.

Lanac promjena: od tijela do ponašanja

  • najprije se mijenja položaj tijela;
  • zatim se prekalibrira rad živčanog sustava;
  • stabilizira se hormonski odgovor (smanjuje se kortizol);
  • i tek tada se mijenja ponašanje i osjećaj samopouzdanja.

Zato pravo samopouzdanje nikada ne počinje mišlju “ja sam samopouzdana”, nego osjećajem: “moje tijelo stoji stabilno”.

Samopouzdanje, kortizol i tjelesni markeri

Kada je vertikala podržana, tijelo prelazi u drugačiji fiziološki režim:

  • disanje postaje dublje;
  • srčani ritam se izjednačuje;
  • u prsima se pojavljuje toplina;
  • napetost u vratu i ramenima se smanjuje;
  • pokreti postaju mekši.

To su izravni znakovi smanjenja pozadinske tjeskobe i kortizola, o čemu ćemo detaljnije govoriti u tekstu „Moda i hormoni: kako stil utječe na samopouzdanje i razinu kortizola“.

Elementi garderobe koji oblikuju vertikalu i uravnoteženu siluetu

Vertikala se ne stvara “odjećom općenito”, nego vrlo konkretnim elementima:

1. Linija ramena

Sako, kaput ili strukturirana jakna s jasnom, ali ne krutom linijom ramena pomažu tijelu pronaći gornju potporu. Nestaje osjećaj “propadanja” u prsima.

2. Vertikalne linije u kroju

Letvice, šavovi, dugi prorezi, središnja kopčanja — sve što vodi pogled odozgo prema dolje automatski jača os tijela.

3. Stabilan struk

Remeni, prirodan ili blago povišen struk kod hlača, haljina i suknji skupljaju tijelo u središtu i sprječavaju njegovo “propadanje” u zdjelicu.

4. Težina tkanine

Prelagane tkanine često ne pružaju tijelu oslonac. Srednja gustoća stvara osjećaj sabranosti bez pritiska.

5. Obuća kao temelj

Stabilan potplat, jasna forma stopala i odsutnost klimavosti čine osnovu vertikale. Ako stopalo “pliva”, cijela os se urušava.

6. Aksesoari kao stabilizatori

  • remeni — okupljaju središte;
  • torbe stabilnog oblika — dodaju osjećaj sabranosti;
  • šalovi koji leže na tijelu, a ne stežu vrat — rasterećuju ramena.

Kada odjeća postane unutarnji okvir

Zamislite: osoba ulazi u prostor s napetim ramenima. Skida tešku, stišćuću jaknu i navlači strukturirani sako — i tijelo odmah pronalazi drugu os. Ramena se otvaraju. Disanje se produbljuje. Iznutra se pojavljuje tišina.

O tome kako silueta ne utječe samo na izgled, nego i na unutarnji osjećaj prisutnosti u prostoru, govorit ćemo u posebnom tekstu „Unutarnja prisutnost i psihologija stila“.

Način na koji se krećemo, hodamo, zaustavljamo i mijenjamo smjer izravno utječe na osjećaj samopouzdanja. Ta će veza biti razrađena u tekstu „Godišnja doba i kretanje: kako se tijelo mijenja u dinamici“.

Postoje odjevni komadi nakon kojih se više ne morate “skupljati”. Tijelo se samo sabere. Upravo zato odjeća koja podržava vertikalu mijenja ne samo držanje, nego i način bivanja u svijetu: mirnije, stabilnije, sigurnije.

Ovo nije priča o dominaciji. Ovo je priča o osloncu.

Izvori 

  1. Sapolsky, R. M. Why Zebras Don’t Get Ulcers. Holt Paperbacks.

  2. Porges, S. The Polyvagal Theory: Neurophysiological Foundations of Emotions, Attachment, Communication, and Self-Regulation. W. W. Norton & Company.

  3. McEwen, B. S. Stress, adaptation, and disease: Allostasis and allostatic load. Annals of the New York Academy of Sciences.

  4. Carney, D. R., Cuddy, A. J. C., Yap, A. J. Power posing: Brief nonverbal displays affect neuroendocrine levels and risk tolerance. Psychological Science.

  5. Horak, F. B. Postural orientation and equilibrium. Age and Ageing.

  6. Kandel, E. R., Schwartz, J. H., Jessell, T. M. Principles of Neural Science. McGraw-Hill Education.

  7. Shusterman, R. Thinking through the Body: Essays in Somaesthetics. Cambridge University Press.

  8. Rizzolatti, G., Sinigaglia, C. Mirrors in the Brain: How Our Minds Share Actions and Emotions. Oxford University Press.

  9. Gibson, J. J. The Ecological Approach to Visual Perception. Psychology Press.